Razvojna disfazija predstavlja razvojni jezićki poremećaj koji se karakteriše poremećajem sposobnosit da se jezička misao razume, sastavi i izrazi. Postoje dva osnovna oblika razvojne disfazije.
Razvojna ekspresivna disfazija
Specifičan razvojni poremećaj kod koga je sposobnost ekspresivnog govora deteta znatno ispod očekivanog za uzrast, razumevanje može biti oštećeno, ali ne koliko ekspresivni govor.
Karakteristike ekspresivne disfazije su:
- kasnija pojava prvih reči
- nemogućnost formiranja fraze od dve reči
- preterana upotreba malog broja reči (npr.dete prilikom komunikacije sa drugima koristi jednu do dve reči koje stalno ponavlja)
- teškoće u odabiru adekvatnih reči
- teškoće u razvoju rečnika
- nezrele rečenične strukture
- kratke verbalne ekspresije
- gramatičke greške
- izostavljanje početnih ili poslednjih slogova u rečima
- pogrešna upotreba ili nekorišćenje predloga, zamenica, padeža i vremena
- teškoće prepričavanja događaja
- uglavnom su prisutni poremećaji artikulacije
- često je povećana upotreba gesta jer dete nastoji da kompenzuje nedostatak govora
Kao propratni problemi razvojne ekspresivne disfazije mogu se pojaviti teškoće u odnosima sa vršnjacima, emocionalni problemi, problemi u ponašanju, hiperaktivnost i poremećaj pažnje.
Razvojna receptivna disfazija
Razvojna disfazija receptivnog tipa je specifičan razvojni poremećaj u kome je razumevanje govora deteta ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni uzrast.
Karakteristike razvojne receptivne disfazije su:
- neodazivanje na ime
- nesposobnost izvršavanja jednostavnih naloga (podigni ruke, sedi, maši…)
- nemogućnost identifikovanja nekoliko predmeta do 18. meseca
- uglavnom postoji izražen poremećaj ekspresivnog govora
- prisutno je ponavljanje reči koje ne razumeju
- oskudna interesovanja
- socio-emocionalni poremećaji
- poremećaji ponašanja
- hiperaaktivnost
- poremećaj pažnje
- kašnjenje u socijalnom razvoju
- teškoće u odnosima sa vršnjacima
Dete sa razvojnom disfazijom neće moći samo da preraste ove ozbiljne govorno-jezičke nedostatke!
Moguće posledice kasnog uvođenja deteta u tretman jesu poremećaji pažnje, poremećaji u učenju čitanja i pisanja, specifične teškoće učenja, poremećaji ponašanja.
Potrebno je što pre započeti ranu intervenciju i uključiti dete u individualne logopedske tretmane kako bi se govor i jezik stimulisali i razvili u skladu sa detetovim uzrasnim nivoom , a socio-emocionalni problemi prevenirali.